Artecolor Contrast red

Danas vam donosim još jednu recenziju Artecolor Contrast boje za kosu. Već sam pisala o fijasku s nijansom red violet, za one koji nisu vidjeli, post je ovdje. Nakon tog posta, javio mi se gosp. Daniel, predstavnik uvoznika Artecolor boja za Hrvatsku i ponudio mi boju i hidrogen, da ih isprobam još jednom. Pa rekoh ajde, da vidimo… I tako se ja zaletjela po boju, popričala malo s njim i rekao je da nema pojma zašto mi je boja ispala smeđa, a ne nimalo crvena, a pogotovo ni njemu ni meni nije bilo jasno zašto mi je izrast bio narančast. Taj misterij će izgleda ostati zauvijek neriješen.

Naravno, nakon prvog lošeg iskustva, nisam imala hrabrosti uzimati opet istu nijansu, pa sam uzela nijansu contrast red, kričavu crvenu. Također, dobila sam posebno isprintane upute kako da ju miješam. E sad, mala digresija u vezi tih uputa. Na kutiji stoje upute na hrvatskom, a s unutarnje strane kutije su upute na engleskom i još nekim jezicima. U uputama na hrvatskom stoji da se boja miješa u omjeru 1:1. Ne sjećam se točno uputa na engleskom, ali u uputama koje sam ja dobila isprintane, piše da se boja miješa u omjeru 1:1,5. Mislim da bi bilo bolje da to piše i na uputama koje su naljepljene na kutiji ili barem da uz boju dolaze dodatne upute.

Naime, prvi put sam boju miješala u omjeru s tih uputa (1:1) i boja je bila jebeno gusta. Al ono, ful gusta, ko blato. U kombinaciji s mojom poprillično gustom kosom, farbanje je trajalo sto godina. Drugi put sam ju, naravno, miješala u omjeru 1:1,5 i bila je odlična. Općenito, ova contrast red nijansa je bila sasvim drugačija od te red violet. Em se lakše miješala, bez ikakvih grudica, bez problema, nije bila gusta, već je bila taman kremasta. I zato se, naravno, puno lakše nanosila na kosu. I čim sam ju vidjela, znala sam da će mi se sviđati. Bila je kričavo, kričavo crvena. Onak, kričavija nego crvena na semaforu. Također, iako su boje navodno za tamnu kosu, trebat će vam jači hidrogen da bi se one kričavo primile. Ja sam ju nanosila na ispranu crvenu kosu i miješala sam ju sa 9% hidrogenom, nanjela prvo na korijen i odmah zatim na ostatak kose, držala cca. 30 minuta i ispala je odlična i ravnomjerno se primila svuda. Moram napomenuti, puno se bolje prima na prirodnu boju kose nego na bojanu. To ne znači da na bojanom dijelu nije valjala, već je jednostavno na korijenu bila mrvicu kričavija i jednostano, ne znam, ljepša. Da, znam kak glupo to zvuči, ali zbilja ne mogu drugačije opisati. :/

S obzirom da mi se u zadnje vrijeme kod bojanja stalno događaju čudne stvari, tako je naravno bilo i ovaj put. Smućkamo mi boju, mama  me farba i nakon nekih 10-15 minuta skužimo da farba ne nestaje. Ono, logično, farbe bi trebalo bit sve manje i manje. Ove je količinski bilo jednako. A onda smo skužile kaj se dogodilo.  Boja se napuhnula. Al doslovno napuhnula.  Znate ono kad se sladoled počne topit pa bude onak lagan i pjenast? E tak je ova farba izgledala. Nemam pojma jel to normalno, ali u svakom slučaju nije izgledalo normalno i nije mi se ikad prije to desilo, a probala sam dosta farbi. Onak, WTF?! Pa kao, ajmo ju promućkat, slegnut će se, možda se samo digla. Promućkamo ju, malo se spustila, ali i dalje je bila napuhnuta. Nda… U drugu ruku, to kaj se napuhnula nije bila loša stvar, jer mi je ovaj put za pofarbat se trebalo manje farbe nego inače. Inače trošim dvije kutije od 50ml (odnosno 60ml u ovom slučaju), a sad je trećina toga ostala, ako ne i više.

Unatoč svemu tome, boja se primila genijalno. Evo slike nakon farbanja, ovo je najbolje kaj imam.



Uživo je boja malo više vukla na rozo, pogotovo na korijenu. Ali da je divna, je, totalno, predivna. 

Naravno, svaka boja ima i mane. Najveća i praktički jedina mana ovoj boji je što se tako jebeno jako ispire. Ali ful, ful jako. Evo, danas sam oprala kosu 6. put nakon farbanja i voda je još uvijek bila kričavo roza kad sam ju ispirala. E sad, to mi inače ne smeta. Ali, ova se ispire čim je kosa mrvicu mokra. Recimo, preko noći se oznojim dok spavam, probudim se ujutro s rozom mrljom na jastuku. Oznojim se po vratu, ovratnik od majice je rozi. Umivam se ujutro i kosa oko čela mi se malo smoči, obrišem lice, a ručnik rozi. I tak to. A to me uažasno, užasno, al UŽASNO živcira. A i koga ne bi?

Druga stvar je ono što sam već prije napomenula, a to je da se najbolje prima na prirodnu kosu. Pogotovo ako ste tamnokose, na prirodnu crnu će se s jačim hidrogenom primit super, na farbanu baš i ne. Isprobala sam na mami, jer je ostalo boje, pa je rekla “ajde me pofarbaj s tim, žao mi je bacit”. Inače se farba u tamno smeđe. Na izrast je primila skoro pa kričavo ko meni, a na ostatak kose praktički ništa, samo crveni odsjaj.

Ali, ajde, unatoč tom prokletom ispiranju, moram priznat da se boja iznenađujuće dobro drži. Evo kako izgleda nakon tri tjedna. E da, ovi narančasti pramenovi koje imam, to je moja sestra farbala (kao, ja imam puno kose, pa da pomogne mami da prije završi sa mnom) i nekak je te pramenove uspjela fulat. Ne znam kak i naravno, morali su bit oni baš na vrhu glave, ali ajde. U stvarnosti zapravo nisu toliko jako odskakali od ostatka kose, jer su primili boju, samo ne onak kak su trebali, jer ih je, jel, zaboravila. -.- To je ujedno i zašto ne volim da me sestra farba, uvijek nekaj fula. I zapravo imam svega dva pramena narančasta, ne znam zakaj na slici izgleda ko da mi je cijeli gornji dio glave nepofarban bio. -.-

Na slici čak izgleda lošije nego je, nije tolko beživotna u stvarnosti, puno je sjajnija. A i ovo je slikano mobitelom, u sjeni, pa možda zato. Najbolje izgleda na korijenu, na prirodnoj kosi, tamo se najsporije ispire.

Sve u svemu, da ne duljim više, drago mi je da sam dobila priliku opet isprobati ove boje, jer sam stvarno zadovoljna kak je boja ispala i izgledala. Svakako ih preporučam ako ste tamnokose, a želite kričavu boju.

S druge strane, da ću ju ponovno kupiti, neću. Jednostavno me živcira kak se tak jako ispire i ostavlja mi mrlje na ama baš svemu, jastučnici, majici, ručnicima… Zapravo, možda ju kupim još jednom ili dva puta sad preko ljeta, a nakon ljeta se definitivno vraćam na onu tamniju crvenu nijansu. A i, iskreno, zanima me dal će se i sljedeći put opet onak napuhnut kao prvi put.

Još uvijek pokušavam zaključiti zašto mi se nijasna red violet nije htjela ovako lijepo primiti kao ova, jer mi se boja jako sviđala i baš sam ju htjela. Mogu jednostavno zaključiti da moja kosa ima svoju volju i ne želi biti ljubičasto – crvena. Jebiga. 🙁

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *